petak, 27.04.2007.

Dosta mi je ljenčarenja....

Ponekad se pitam čime sam zaslužila ovakvu sreću...ove ljude koji me neizmjerno vole...imam sve što jedna osoba treba da bi bila sretna, stvarno imam...ali opet...meni to nije dovoljno....
Imam najboljeg dečka na svijetu, stvarno imam...i najmanju stvar koju ga zamolim on će napravit samo da bi me usrećio...uvijek mi pomogne kad u bilo čemu zapnem...zna me nasmijat do suza i onda kad mi je najteže...znam da me voli...i da me drži kao kap vode na dlanu...nikome nikad nisam bila mala princeza...za njega jesam već godinu dana...ali više nikome ni ne želim bit osim njemu...stvarno, ne mogu vjerovat da je on baš moj dečko...ni da biram dečke, ne bi našla nikog ni slčnog njemu...najbolji je...bez uvrede drugim dečima, ali šta je je....
uz to imam i najbolje frendice na svijetu koje čine moju svakodnevicu....tamara...roberta...tina....helena...i maja, kika, azra, alma, vanny, aca, ber, giovy, karla ......bez njih bi mi život bio težak...znam da bi....moram posebno istaknut tamaru koja je dio mog života ODUVIJEK...od kad sam se rodila...jedino me ona poznaje u potpunosti...a blizu, jako blizu tome je i tina s kojom tijekom cijelog školskog dana blebećem...ali ni to nam nije dosta, pa telefonski obavljamo ostatak...ili spavamo jedna kod druge, sta je postala već i takoreć svakodnevica...
Ali ni to nije dosta, pa uz sve to imam i stvarno super roditelje, koji rijetko, full rijetko kad kažu NE...šta se tiče izlazaka...a ovo drugo, npr pospremi sobu ili slično ima...ali za to sam si sama kriva....

E sad će se netko pitat šta ova pizdi...e pa...ne znam ni sama...htjela bi napravit nešto da me ispuni srećom do kraja...a točno znam šta...iako sam već obavjestila mamu da putujem, teško da će se to ostvariti...naime...već dugo razmišljam o tome da nakon završetka srednje godine puziram jednu godinu prije upisa na faks i da na 6, 7 mjeseci (ako je moguće i više), otiđem volontirati u afriku....mislim da bi me taj rad i pomaganje maloj nezbrinutoj djeci usrećio do kraja...njihov smjeh na licu nakon moga truda...mislim da bi svatko poželio to bar jednom doživjeti...htjela bi to doživjeti s jednom posebnom osobom koja ima jako veliko srce...s njom bi htjela podjeliti tu sreću pomaganja...
Nikome nikada ne pričam o tome, jer jednom sam samo napomenula to noni i odmah se počela derati na mene da nisam normalna i da šta želim pokupiti tamo neku tešku bolest...ja ne gledam na to tako...zašto stariji uvijek odmah vide crnu stranu bilo čega...? a ono da ću pomoći puno njima...?svatko ima svoje mišljenje, i svatko zna šta želi a šta ne...kao i ja...
Iskreno se nadam da će se meni moja želja ostvarit...makar i pred kraj života...

ponedjeljak, 09.04.2007.

Ovaj će post biti vjerojatno drugačiji od drugih...ne pišem o sebi, ali sigurno će se dvije osobe ovdje prepoznat...dvije osobe koje su uvijek bile tako sretne...uvijek pune pozitivne energije...uvijek su bili spremni na zezanciju, glupiranja i sve ostalo...voljela sam se družit s njima...stvarno jesam...istina, zadnjih se mjeseci i nismo družili koliko i na početku...iskreno ne znam ni zašto...vjerojatno jer sam mislila da me ne podnose...tj. da me on ne podnosi...bilo je svačega iako se nikad ništa nije govorilo u facu...mislila sam da je bolje da se držim dalje od njih...tj. od njega...ona je mislila da ja njega ne podnosim...ali...to nije bila istina...od kad sam ga upoznala (a to je bilo u 6 mjesecu kad je brojao na karti rapca sve one kuće, mislim da ih je izbrojao 373) imala sam isto mišljenje o njemu...da je spaljen, zajebant, ok tip i naravno užasno lijen..uostalom od kad je ona prohodala s njim, postao mi je još draži...bilo mi je super kad smo bili na trgetu, dugoj uvali, u rapcu i ne znam gdje još sve ne...jer bi se uvijek nasmijala i dobro zabavila..a i nova godina s njima bila mi je mogu slobodno reći najbolja, iako sam više vremena provela s elvisom sama nego svi skupa ali...i to malo vrijeme provedeno s njima bilo je prezabavno...ne znam...bili su obican sretan par...zakacili bi se zbog gluposti, kao i svi mi...i oni su imali problema, kao i svi ostali...ali bili su sretni...sretni zajedno...do jedne večeri...večeri koja je srušila puno toga...on je okrivio mene...možda i s razlogom...možda sam stvarno bila kriva...možda da sam se manje zabavljala i manje mislila na sebe i zezanciju oko mene,i da sam bila ozbiljnija i više pazila na nju, možda do svega ovoga ne bi ni došlo...bila sam ljuta šta me uopće krivi, ali sad shvaćam...imao je pravo....i sad se samo želim ispričat....iskreno se ispričat...i njemu i njoj...!!!!na sreću sve je dobro završilo...iako je moglo biti puno gore...ali od kad se to desilo svasta mi prolazi glavom...brinula sam se...nadala sam se najboljem kako je hvala Bogu i ispalo...znala sam da je on pametan i da će ispravno odlučit...mada ono šta je čuo sigurno nije muzika kavu je htio slušati ali...svi smo mi ljudi...a ljudi griješe...ali ono šta je glavno, na greškama učimo...ali...tek mi je sad postalo jasno kako osobe do kojih ti je stalo i previše, možeš izgubiti u sekundi...rusenje najvece srece u samo par sekundi...to nije fer....stvarno nije...zivot je ponekad tako okrutan...ali kako bi mi elvis uvijek rekao- život daje, život oduzima...istina...ali...zašto ne može samo davat...?nikad neću shvatit neke stvari...nikad...živjeti život bez i najmanjih problema?totalno nemoguće...živjeti život je jako lijepo..stvarno je...svakim danom se uvjeravam u to...ali....ali živjeti život je i jako komplicirano...
a u to su se uvjerili i oni...ona-moja pcelica...i on-moj ljubavnik... :)

a trebala je to bit samo jedna zabava o kojoj ćemo dan kasnije sa smijanjem pričati...a ispalo je totalno drugačije....

srijeda, 21.03.2007.

...DODIR LJUBAVI...

Iako ne pišem često o svom privatnom životu, gotovo nikad, sada jednostavno moram napraviti iznimku...moram jer...želim zahvaliti jednom posebnom dečku za sve šta radi za mene...zahvalit mu šta je uvijek tu kad ga trebam, i u dobru i u zlu...zahvalit mu šta me prihvatio ovakvu kakvu jesam...zahvalit mu kad me trpi i onda kad sam potpuno nemoguća...zahvaliti mu šta me zna smiriti...kako se šalimo, ja sam njegov gas, a on moja kočnica....najvažije na čemu mu želim zahvaliti je...šta me naučio živjeti, voljeti i još puno toga...zahvaliti mu šta sa mnom dijeli ovaj život...život koji je prije njega bio tako prazan i jadan...život koji jednostavno ne bi više bio život bez njega...zahvaliti mu šta je moj crni život pretvorio u svijetlo...bez njega ne bih više znala živjeti, bez njega više to ne bih bila ja...promjenio me...stvarno je...

Sve je počelo pred točno godinu dana - u 3 mj. 2006, kada mi je prvi put poslao poruku...započeli smo s dopisivanjem...iako ga nisam poznavala, a on mene je, nešto mi je govorilo da je poseban...iako ni sama sebi to nisam htjela priznati zbog nekih mojih glupih razloga, počeo mi se sviđat...“službeno“ smo se upoznali tek nakon 3 mj, a sve to samo zbog njegove sramežljivosti...ali vrijedilo je čekati...jer dan kada smo se upoznali, nikada neću zaboravit...kao ni dan kad smo prvi put bili skupa, a to je bilo samo 3 dana poslije upoznavanja...ta dva dana nešto su najljepše u mom životu...iako je od toga prošlo 10 mjeseci, još se uvijek svega sjećam...čak i najmanjih sitnica...prohodali smo nešto kasnije...zbog toga sam ja kriva...pogriješila sam...i to jako...iako mi je on već odavno oprostio, smatram da sama sebi još dugo neću moći oprostiti...ali...čovjek sam,a kako kažu-ljudi griješe...no, sad to ionako nije važno...napokon uživam...i to s osobom koju volim svakim danom sve više iako se već sad čini nemoguće uopće toliko voljeti....s osobom do koje mi je stalo gotovo najviše na svijetu...s osobom za koju bih život dala...s posebnom osobom...s mojim dečkom....

I svakim danom sve sam više sigurna u onu...:
...If you go, I wanna go whit you....and if you die, I wanna die whit you...

subota, 17.03.2007.

Ljudiiiiiiiiiiiii....moj razred ima blog.....i to fenomenalan........obavezno posjetite i pustite komentare....blog ćmo još uredit i stavit koju sliku, jer još je u izradi...ali svejedno pogledajte!!!!!!!!!!!
adresa: 2f gimnazija............

veliki pozdrav Oskaru i Dinetu koji su jedva dočekali novi post...evo vam ga....sad imate sta citat=)=)=).i naravno, pozdrav njihovom debelom=) frendu...

a i pozdrav svima ostalima=)uzivajte=)

srijeda, 21.02.2007.

...POST ZA IVANA...

Ivan je...Ivan!- kratko i jasno...
Oskar...kako ga zovu...zašto...? nemam pojma....
Ali on mrzi kad ga tako zovu...zašto..? opet nemam pojma...

Koja je svrha ovog posta...? napokon pitanje na koje znam odgovor...!
Pa ovako...ivan je jako, ali stvarno jako dobra osoba...toliko je dobar da vjeruje ama baš svima...jer misli da su svi pošteni...ali nisu svi...ima izuzetaka, kao npr ja...
I ja kao ja, i Aca sa mnom, smislile smo...ne znam ni kako bi to uopće nazvala...možda velikom...ne, ne...OGROMNOM ZAFRKANCIJOM!!!!!...to je to...smislile smo ogromnu zafrkanciju i dovele čovjeka do ludila...doslovce do ludila...do bjesa....šta ja znam čega sve ne....i zato...
Ivan sorry!!!!...ali stvarno sorry...pretjerale smo...nismo znale gdje je granica...ups...=(=(=(...samo...znam da jedno ne možemo promjenit...a to je da će te frendovi zajebavat cijelu godinu...ha, ha...ali to je samo zato šta je i ficho upleten u sve ovo...tu nismo mi krive!!!...sorry...

ps. Aca, ako ovako nastavimo možda ga u ludnicu pošaljemo!!! Pa ga se napokon rješimo...=) ha, ha...ZEZAM SE!!!!!!! Nitko te se ne želi rješit...samo se šalim...!!!

još jednom stvarno sorry...obećajem da se neće ponovit...i hvala šta si me danas poslao u k...valjda to zaslužujem...ipak je s razlogom...
pozz=)=)=)=)

četvrtak, 08.02.2007.

O meni....=)

E pa ovako...pošto sam dobila štafetu od larija i kike, vrijeme je da napišem 5 stvari koje malo tko zna o meni...ništa važno ali evo...malo tko zna da sam....

1. ...užasno ljena....najrađe bi spavala po cijele dane da mogu...zbog toga sam vjerojatno i tako usporena....malo tko zna da sam nakon 8 godina treniranja tenisa odustala upravo zbog ljenosti....žalosno, ali istinito...

2. ...trebala upisati elektrotehnički smjer...no, kada su me poslali na sistematski odustala sam jer mi se nije dalo ići (opet moja ljenost), i upisala sam gimnaziju za koju sistematski pregled nije bio obavezan...možda i bolje jer ne znam kako bi se snalazila u razredu s radinom, filipom i kompanijom....

3. ...najstarija cura u svom razredu od nas 19 cura...svojim ponašanjem vjerojatno bi se mnogi složili da sam najmlađa, tj da sam prava klinka ali evo...najstarija sam....a od 8 muških samo su dva starija od mene...

4. ...da se bolje uklapam u muško društvo nego žensko....teško mi je skompat se s nekom curom, tj novom frendicom....dok se s dečkima užasno lako skompam...to dokazuje i činjenica da frendica s kojom se najkraće družim, je frendica koju sam upoznala pred dvije godine....a svako toliko se skompam s nekim novim dečkom...iako nisu to neka velika prijateljstva...

5. ..da sam napravila ovaj blog zbog jedne osobe koja me užasno živcirala...da nije bilo te osobe ni mog bloga danas ne bi bilo...ne bi u detalje...

Evo, to bi bilo to od mene a dalje štafetu prepuštam Dinetu....Dino, go on...
i sve one koji čitaju moj blog i koji mi ostavljaju komentare, molim da posjete Dinetov blog i puste mu bar po jedan komentar da mu se na taj način odužim...ljudi, pomažite i nakrcajte ga...tnx=)=)=)

utorak, 21.11.2006.

Ležim u mračnoj sobi i razmišljam...već je skoro kraj i ove godine...tako je brzo prošla...kao da sam jučer bila na dočeku...a da li mi je bila sretna onakvu kakvu su mi je svi zaželjeli......pa i je...

Počela je relativno dobro...dok se nisam zaljubila u NJEGA....u početku mi je i ON donosio sreću, ali kasnije...postali smo dobri prijatelji...o toga je zapravo i počelo...ali kad se s nekom osobom previše zbližim prijateljstvo mi prijeđe u nešto više....to mi se i desilo...kad se sad sjetim samo koliko sam patila i šta sam sve radila zbog NJEGA...uf...još i danas me muče neka pitanja u vezi NJEGA koja nikad neću saznat...ali to sad ionako nije bitno...sada ON želi ono što sam ja nekad željela...osjećam to...neke NJEGOVE riječi upućuju na to...a i NJEGOV pogled je danas drugačiji...kao da mi želi nešto reći, šta nikad prije nije uspio...ali ne zanima me...iskreno me ne zanima...možda nekad i bi, ali danas više sigurno ne...dala sam mu priliku...znam da je znao da se zanimam za njega i da mi se sviđa...znao je...ali bio je hladan...hladan prema tim mojim osjećajima...ne prema meni...zapravo, u društvu je uvijek bio super prema meni...smetalo mu je kad bi mi se neko nabacivao...jasno je to pokazivao...uvijek me prekidao u razgovoru s tom osobom ili me čak odvukao od te osobe...onda za inat nije htio pričat sa mnom...takve su mi situacije davale nadu...lažnu...jer...ponekad mi se činilo da bi skinuo sve zvijezde s neba samo za mene...a ponekad kao da mu smeta šta uopće postojim...gušila sam se u tim njegovim, nazovimo ih promjenama raspoloženja...bila sam previše zaljubljena u NJEGA...počela sam i sama shvaćat, iako to nisam željela da ga moram zaboravit...u početku mi se to činilo nemoguće...ipak, nakon 6 mjeseci odvojit se zauvijek od NJEGA nije bila činjenica koju sam željela prihvatit...ali...



U to se vrijeme netko drugi zanimao za mene...bila sam s tim nekim...želio je da prohodamo...ali ja nisam bila spremna na to...ne još...rekla sam mu za NJEGA...nanjela sam mu mnogo boli...baš onoliko koliko je i meni bilo nanijeto od NJEGA...ali to ga nije zaustavilo...nije se prestao boriti za mene...čak mi je rekao da me voli...iako mu tada nisam vjerovla, danas znam da je to rekao iz dubine duše...
Nakon šta se 3 mjeseca borio za mene, i nakon šta sam se ja 6 mjeseci zanimala za NJEGA, znala sam da više tako ne ide dalje...frendica mi je rekla da zaboravim NJEGA tako da prohodm s tim nekim drugim...a i da ću ga s vremenom zavoljet...bila sam toliko utučena i u tolikoj boli da sam gotovo i prihvatila taj njen prijedlog...no otvorile su mi se oči...taj netko to ne zaslužuje...bio je predobar...nisam mu mogla to napravit...ni njemu, ni sebi...odlučila sam da ćemo biti samo dobri frendovi...i bili smo...svakim danom upoznavala sam ga sve više i sve mi se više sviđao...
Nakon šta smo jedan petak bili zajedno vani, nakon šta sam imala velikih problema u obitelji, nakon šta me tješio, bio uz mene, djelio mi nježne riječi i nakon šta me zagrlio baš u onom trenutku kad mi je to bilo najpotrebnije shvatila sam...to je to...shvatila sam da sam napokon dobila onu ljubav,onaj mir i onu sreću koju sam uzalud tražila u NJEMU i drugima...ta ljubav, taj mir i ta sreća našli su mene...dva dana nakon toga smo prohodali...taj netko je danas moj dečko...napokon...bez njegove upornosti i borbe i dan danas bi bila NITKO i NIŠTA....sad kad imam njega, tek sad sam NETKO i NEŠTO!!!

I svaki novi dan mi je razlog da se dignem i da živim zato jer imam njega...
Njega- moju ljubav, moju sreću ,moju tugu, moje suze, moju radost, moj smijeh, moj...MOJ ŽIVOT... žalim šta prije nisam shvatila...i šta mi je toliko trebalo...ali zahvaljujem Bogu šta sam uopće shvatila...

KARLO, TINA- hvala na svemu...bez vas ne bi bila ovo šta jesam...bez vas sad ne bi bila s njim...=)

I još jednom da vam kažem kao šta sam već napisala u jednom od predhodnih posteva-NAKON SVAKE KIŠE, ČAK I ONE NAJJAČE UVIJEK,ALI BAŠ UVIJEK ZASJA SUNCE!!!!!!!!!!!!!


n!kOlL!nAa=)

četvrtak, 05.10.2006.

……JUST PERFECT LIFE…..

……život, ljubav, škola.... svakodnevnica.... sve je to borba i težak je odgovor na pitanje zašto se neki ljudi jednostavno prestanu boriti....????

…svjesna sam da mi život neće biti bajka i da će mi biti teško.... ali…. ZNAM da se vrijedi boriti….. toliko lijepoga proći…..pa makar i žrtvovati puno toga ružnoga i teškoga….



…ali….. mislim…. zapravo, uvjerena sam da nisam ta koja će se prestat borit…
…iako možda život počinje poslije života......????

subota, 02.09.2006.

……..Ljubav - da, to je to………….

KAPI SREĆE, ROSE NAD MOJIM ŽIVOTOM
I MAGLOVITA TAMA NESTAJE SA MOJIH
TREPAVICA…
DRUGAČIJIM OČIMA JUTROS TE LJUBIM
DOK OKO MENE MUTNE VODE TEKU,
LAŽI I NEISTINE…
DOK ME ZAPLJUSKUJU TANKE NITI
IZGUBLJENOSTI NA ODLASKU
KRIVAC SVEMU SI TI JER SI ZAVIRIO
U UNUTRAŠNJOST MOJE DUŠE
I SAMO JEDAN TVOJ SMIJEŠAK OŽIVIO
JE MOJU ZASPALOST…
UZALUD SAM SE GODINAMA ODMARALA
LEBDEĆI MISLIMA KA NEKOM
SAVRŠENSTVU…
SAMO TVOJ TIHI KORAK BIO JE PRESUDAN
DA OSJETIM ISPUNJENOST DUŠE…
DA SE PRIZEMLJIM U STVARNOSTI
TVOJE LJUBAVI….



...misao na tebe hrabri me i jača… bolja sam otkad te volim… snažna i čvrsta, a opet slomljiva... slomljiva od tebe i za tebe... zbog tebe… ali znam da tako treba biti i da je moja čeznja samo tren u beskonačnom vremenu ..znam da ti pripadam… potpuno prirodno i jednostavno kao što rijeka pripada svom koritu, kao što more uranja u uvalu, kao što prst pripada ruci...

"…Ljubavna pjesma nije važna - važno je da smo sposobni za ljubav..."

ponedjeljak, 07.08.2006.

....Osjećam da je došlo mojih 5 minuta.....

LJUBAV NE ZNAČI MEĐUSOBNO SE GLEDATI....
LJUBAV ZNAČI GLEDATI U ISTOM SMJERU...

Hvala jednom dečku, koji zauzima posebno mjesto u mom srcu, za ovu poruku....

Hy people.... da se i ja napokon javim....dobre sam volje, sretna sam šta se po donjem postu i nije baš moglo reći.....napokon se sve rješilo..... pomirila sam se sa frendom koji se bio gadno ljutio na mene..... shvatio je neke stvari.... ali.....
Prije nego šta mi je uopće oprostio, već sam se bila pomirila s tim da je naše prijateljstvo gotovo.....mislila sam da više nikad nećemo ni a progovorit.... i bila sam si obećala da neću žalit jer sam malo bolje pogledala.....
Pogledala sam i vidjela sam mnogo osoba koje mi puno znače i kojima trebam posvetit svu moju pažnju.........
Osobe koje čine moj život ljepšim.... moram im svima zahvalit, jer da svih njih nema ja nebi bila ovo šta jesam.......
Posebno hvala Denisu koji, samo kad ga vidim, mi izmami osmjeh na usta....čak i kad sam na rubu suza.... Denis, volim te puno... hvala ti na svemu!!! =)



I mislim da je stvarno došlo mojih 5 minuta...iako sam mislila da nikad neće...cijelu školsku godinu (a i prije) stalno sam se nešto žalila, nikad mi ništa nije bilo dobro...
Zahvaljujem svim mojim frendicama, koje su me trpile svo to vrijeme i koje su uvijek bile uz mene, pogotovo kad je bilo najteže... sad znam tko su mi prave frendice....sve one ipak znaju koliko sam toga prošla i kako sam patila...

Ali nije važno, JER POSLJE SVAKE KIŠE, ČAK I ONE NAJJAČE, UVIJEK ZASJA SUNCE!!!... nemojte to nikad zaboravit...

ponedjeljak, 24.07.2006.

Ponekad, kad nešto najmanje očekujem to se desi..... bilo dobro ili loše....
puno se teže nosim s tim, kad mi se iznenada nešto loše desi...normalno...
nažalost to mi se desilo ovu subotu.... spavala sam kod frendice... trebale smo navečer ići van, kao šta uostalom svake subote i idemo.... trebale smo se zabavit, ma trebala nam je to bit super subota iz više razloga...i išle smo...ali...
neću sad u detalje, neću uopće govorit šta se desilo... zapravo...
ono šta nas je najviše trebalo prestrašit, prošlo je u redu.... na kraju smo se tome čak i smijali..... ali....
dok je to trajalo, dok se sve to dešavalo, dok nismo znali kako će sve to ispast na kraju, bila sam prestrašena.... bila sam ljuta.... bila sam, ma bila sam izgubljena..... svakakvi su se osjećaji mješali u meni.....
u tom trenutku, izderala sam se na osobu do koje mi je jako stalo.....optužila sam ga za nešto šta nije napravio.... žalim zbog toga...... jako......ne mogu reći da u tom trenutku nisam bila svjesna šta radim i pričam.... znala sam i to jako dobro..... možda sam samo bila toliko ljuta i živčana da sam se ispucala na njega.......ne opravdavam se.... znam da sam pogrješila, i to jako........ali.... samo malo kasnije od druge osobe i ja sam bila optužena za nešto šta nisam napravila..... i onda sam shvatila kako se onaj kog sam optužila bez argumenta osjećao..... bila sam u istoj situaciji u kojoj sam ja njega postavila.....onda sam znala koliko i kako sam pogrješila.... a i to za šta sam optužena radilo se o njemu..... ma zapravo sve se vrtilo u krug......nitko to ionako ne bi shvatio....

ovo pišem jer znam da će osoba koju sam povrjedila ovo čitat....
Veli, znam da sam pogrješila.... znam da nema opravdanja za ono šta sam ti rekla..... ali neću ti se ispričat za ono drugo, ono zbog čega si više ljut....jednostavno se neću opravdavat za nešto šta nisam napravila..... znam da mi ne vjeruješ..... ali možda jednom shvatiš, možda shvatiš pa mi oprostiš.... nadam se..... jer ipak.... volim te....

Želim se također ispričat još jednom frendici, zbog toga šta je nisam poslušala i odmah krenula tamo gdje je ona htjela..... sorry....drugi put ću vjerovat tvom feelingu..hvala ti za sve ovih zadnjih dana...i žao mi je šta se to desilo, ali.... sorry još jednom... love you=)

Velika zahvala frendu koji je cijelo vrijeme bio uz mene, koji me smirivao......da njega nije bilo, mislim da bi u subotu popizdila do kraja.....nikad to neću zaboravit......

sretan rođendan unaprijed petoj osobi koja je upletena u ovu situaciju.....želim ti sve naj, naj,naj iako mi sad možda i nećeš baš vjerovat da ti to želim.....ne ljutim se šta si me optužio,stvarno....nadam se da se ni ti ne ljutiš zbog onoga....

Ne želim govorit šta se desilo, jednostavno nek to ostane tajna.....želim samo upozorit sve one koji ovo čitaju, da kad zaglibite u problematičnoj situaciju nemojte krivit druge,a još manje se derat na njih, nego jednostavno se pomirite s tim da se to moralo desit i potrudite se da na kraju ispadne ipak sve ok....ja sam to kasno shvatila, ali kako kažu, na greškama se uči...samo....nadam se da mi se to nikad više neće dogodit...nikad se nisam osjećala gore......



osobe do kojih mi je stalo, osobe koje su bile sa mnom u subotu, osobe koje su se osjećale kao i ja, možda i gore, znaju o čemu pričam i znaju da nitko od nas pet neće tako brzo zaboravit ovu jebenu subotu.....nažalost....

srijeda, 12.07.2006.

LA VITA E BELLA...

Život je lijep, samo kad se malo potrudimo učiniti ga takvim. Naravno da to ne ide lako, osobito uzmemo li u obzir ponos, egoizam, tvrdoglavost i sve ono što nam regularno zagorčava život - našom krivnjom ...
I onda bez veze povrjeđujemo osobe do kojih nam je stalo i svaku njihovu riječ shvaćamo kao napad...i onda sve ispočetka.
Nekad, hvala Bogu, ipak shvatim da smo svi različiti i da naklonost i ljubav ne pokazujemo na iste načine.
On i ona nisu idealan par - daleko od toga, možda nešto kao Ava Gardner i Frank Sinatra u vezi punoj strasti, poroka, svađa ali i ljubavi.
U svakom slučaju aktivno i intenzivno - i ponekad shvatim kako je upravo to ono što ih nekako drži jedno uz drugo.
Ne znam je li vam se ikad dogodilo da u jednom trenutku toliko ludite i spremni ste podvući crtu i jednostavno otići. A onda proradi onaj tračak preostale inteligencije i shvatite kako ta druga osoba, uza sve svoje mane ima toliko vrlina - koje ih umanjuju i čine nevidljivima.
Prolila je crveno vino po novim hlačama i majici. Da ne zaboravimo - vrlo skupim dizjanerskim hlačama i majici. I dok je ona urlala i paničarila, on je riješio stvar. U roku 15ak minuta sve je ponovno bilo snježno, bijelo i sušilo se. U tom trenutku sam shvatila kako nije sve u hollywoodskim izljevima ljubavi, neprestanim iskazivanjima nježnosti. Shvatila sam kako njegovo kokodakanje i prigovaranje most of the time nisu usmjereni protiv nje (iako ponekad zna biti tako beskrajno iritantno) već u vidu pomoći.
I onda se zapitam, je li meni itko (osim majke) oprao veš na ruke ne tražeći ništa
zauzvrat?
Zašto bi to netko napravio osim ako mu nije zaista stalo?
I onda skužiš, i daš sve od sebe da to pokažeš...
Često bi joj predbacio da ga ne voli i da je hladna.
Kučka i gadura također su jedne od epiteta...
Ali s pokrićem, jer istina je da ponekad ona zamrzne sve osjećaje kako ne bi bila povrijeđena, BAŠ KAO I JA… Isto kao što se on nikad ne prepušta do kraja jer su ga već nekoliko puta iznevjerile...
Ali nije istina, ono prvo...
Pogotovo danas... kada je život lijep

šta je svrha ovog posta???? Ne pitajte me…… mene ionako nitko ne shvaća…

petak, 07.07.2006.

DuBoKo VjErUj U oNo ŠtO ŽeLiŠ i ZaPaMtI IzGuBljEnO jE sAmO oNo ČeGa Se ODREKNEMO! U žIvOtU pOžElI sAmO jEdNo, dA NE IZGUBIŠ VOLJENO I NE VOLIŠ IZGUBLJENO!!!!!!!!!!!!!

Ps. Zahvaljujem Jeli na čijem sam blogu ovo pronašla!!!! Ova poruka me potakla na razmišljanje… Možda će i vas….
Jela, nadam se da se ne ljutiš=)

Sve vas voli vaša Niky=) kiss…

srijeda, 05.07.2006.

E pa da napokon pišem o onome šta najviše volim- NOGOMETU, ili bolje rečeno o onima koje najviše volim- NOGOMETAŠIMA.....

Moj najbolji mladi nogometaš- KAKA'
Moj najbolji stariji nogometaš- NEDVED (ali ne navijam za JUVE!!!!!!!!!)
Moj najbolji nogometaš koji ne igra više- BATISTUTA....
Moj naj klub- AC MILAN (NARAVNO)!!!!!!!!!!!!!!!

E sad, druga strana....
Ljestvica mojih 20 najzgodnijih nogometaša... po redu...


1. FERNANDO TORRES (Španjolska)



2. CRISTIANO RONALDO (Portugal))

3 KAKA' (Brazil)

4. GUTI (Španjolska)

5. MILAN BAROŠ ( Češka)

6. LUIS GARCIA (Španjolska)

7. ALESSANDRO NESTA(Italija)

8. MANUELE BLASI (Italija)

9. VICENTE RODRIGUEZ (Španjolska)

10. JOSE ANTONIO REYES (Španjolska)

11. TOMAS ROSICKY (Češka)

12. NUNO GOMES (Portugal)

13 LIONEL MESSI (Argentina)

14. PHILIPPE MEXES (Francuska)

15. DARIO ŠIMIĆ (Hrvatska)

16. JAVIER SOLARI (Argentina)

17. KIM KALLSTROM (Švedska)

18. DARIJO SRNA (Hrvatska)

19. JAROSLAV PLAŠIL (Češka)

20. ZLATAN IBRAHIMOVIĆ (Švedska)


Španjolci su uvjerljivo pobjedili sa čak 5 nogometaša (Torres, Guti, Rodriguez, Garcia, Reyes)

Češka je druga sa 3 nogometaša(Baroš, Rosicky, Plašil)

Ostale imaju sve po 2 nogometaša

Argentina (Messi, Solari)

Portugal (Ronaldo, Gomes)

Švedska (Kallstrom, Ibrahimović)

Italija (Nesta, Blasi)

HRVATSKA(Šimić, Srna)

dok Francuska ima samo jednog (Mexes), baš kao i Brazil (Kaka').................
Pozdrav=)

četvrtak, 29.06.2006.

NAPOKON NASLOV- KOMA LIFE

Hy, people...... kako ste mi???????? Ja sam vam u bedu....velikom.....a ne znam zašto.........kod mene ništa novo, naravno.......... osim jedne sitnice.........od ponedjeljka više nemam 15 godina....................ta brojka prelazi u 16..........da, da u bedu sam a u ponedjeljak mi je rođendan......cijeli dan mi se po glavi motaju neke gluposti.............htjela bi da mi rođendan čestitaju samo osobe do kojih mi je stvarno stalo....................mislim ne samo, ko god čestita zahvaljujem mu.............ali, zamislite se u ovoj situaciji, osoba do koje vam je full stalo, za koju bite puno toga dali, ma za koju bite sve dali, zaboravi da je danas vaš dan............mislim da bite se malo razočarali u tu osobu........malo puno......jer ipak, nemate svaki dan rođendan, ipak se taj dan razlikuje od drugih....
I onda očekujete od neke osobe poruku tj.čestitku, od koje s razlogom očekujete to i ne dobijete......koma..... a dobite poruku od osobe od koje ni u snu ne bite očekivali da će vam čestitati......

Ma ne slušajte me, previše baljezgam.........rekla sam vam da ne znam šta mi je danas.........

Pozdrav svim osobama koje u ponedjeljak slave svoj rođendan..................
Pozdrav svim bebama koje će se u ponedjeljak roditi..................................
Pozdrav svim osobama koje u ponedjeljak slave godišnjicu braka...............
Pozdrav svim osobama koje u ponedjeljak slave bilo šta važno...................
Pozdrav svim Nikolinama................................................................
Pozdrav svim dobrim ljudima..........................................................
Pozdrav svim koji posjećuju ovaj blog.............................................
Pozdrav svim osobama koje volim(znat ća sve osobe koje volim da se taj pozdrav odnosi baš na njih)

I za kraj( pošto neko vrijeme neću pisat posteve, bar ne do ponedjeljka>):

Sretan mi rođendan! ! !

subota, 24.06.2006.

Eyla ljudi!!!!!!!!!!!!! Kako ste mi?????? Evo, ja sam vam se napokon vratila, bila sam u Rapcu duže nego šta sam namjeravala.. sve u svemu bilo je ok.....da vam malo opišem??? Evo ovako...

DAN PRVI (subota)- u Rabac smo došli tek u 8 i pol navečer, a ja sam taj dan slavila rođendan i morala sam u 8 i pol bit u pivnici i onda s ekipom ići na neku plažu.... naravno zakasnila sam, došla sam tek oko 9 i nešto...iskreno ne sjećam se baš dobro te večeri,hm, ali taj dan sam se najviše zabavila.... Hvala svima koji su došli, ful mi je žao šta Azra nije bila tamo, ali ajde.....

DAN DRUGI (nedjelja)-završila sam s Fabiom i Radinom u Labnu, tj. na Presici i u Starom gradu..... Upoznala sam Franka, još jednog frenda iz one mentalne jump-r- ekipe....lik je super, baš je ok....kad sam se vratila, išla sam s Robertom u Andreu,ali bilo je sve prazno pa smo se brzo vratile u stan....

DAN TREĆI (ponedjeljak)- Helena, Roberta, Lara i ja smo išle na mik....Bilo je dosta ljudi, ali nije bilo nešto posebno....Helena i Lara su kupile balon napunjen helijem pa su udisale helij i pričale..... smijale smo se ko budale....kad smo se vratile u rabac išle smo jedan đir do andree,ali smo se brzo vratile... poslje Roberta i ja nismo mogle spavat pa smo šetale po gornjem rapcu i razledavale kuće, zamislite, u 4 ujutro....

DAN ČETVRTI(utorak)- mislite da se sjećam???? Hm...... mislim da u utorak nije bilo ništa posebno....opet isto, đir do pivnice, pa u andreu i to je to.....

DAN PETI(srijeda)- zeznut dan.... skoro sam prohodala s tipom koji mi se jako sviđa..... ali nisam htjela.... a zašto???? Jer sam ovih par dana u rapcu shvatila da sam zaljubljena u dečka za kojeg su mi frendice i prije uporno tvrdile da sam zaljubljena u njega a ja to nisam htjela priznat sama sebi.... evo, sad su mi se otvorile oči, i nisam mogla prohodat s jednim dečkom, a mislit na nekog drugog.... jer sam shvatila da mi taj drugi puno znači i da ne mogu bez njega.... zajeb, jelda????

DAN ŠESTI( četvrtak)- nisam spavala cijelu noć, pa sam oko 6 i pol šetala po rivi....navečer smo gledali naše nogometaše u šatoru...bilo je fenomenalno, šteta šta nismo pobjedili... a ful smo se zabavile..... poslje naravno, đir do pivnice, pa u andreu...

DAN SEDMI (petak)- probudila sam se dosa rano..... spakirala sam stvari, pa sam išla šetat po Rapcu jer su Tamara i Roberta još spavale, a Helena je bila na delu.... Doma sam došla oko 5....


Ovo šta sam vam sad napisala su samo sitnice, događale su se još sto puta zanimljivije stvari,ali to će saznat samo one osobe kojima potpuno vjerujem..............

Pozdrav =)

subota, 17.06.2006.

Hej ljudi........... Samo da vam se na brzinu javim.... Par dana neću pisat posteve jer idem s tri frendice u Rabac spavat... Idem s Tamarom, Robertom i Helenom u Robertin apartman.... Bit ćemo tamo oko 5 dana SAME SAMCATE!!!!!! Možete mislit šta će to bit.... Kad dođem doma najprije ću cijeli dan najvjrovatnije prespavat, tako je bilo i lani.....Pa ću vam doć opisat kako mi je bilo....ajde sad.... Idem se ja spremat..... Budite mi dobro i uživajte..... A da, mogli bite mi i pustit par komentara da imam šta čitat kad dođem doma....tnx

I da, poseban pozdrav Aci i Cristianu, te Jeli i Kaki....
Ps, Aca čuvaj mi mog malog =)

Pussa=) See you=)